Šta je strancima potrebno za kupovinu nekretnine?
Već otprilike 10 godina traje masovna kupovina nekretnina u Turskoj, od strane stranih državljana. Mnogi se pitaju kako stranci mogu kupiti nekretninu u Mersinu? Sve je krenulo od Istanbula, pa onda od Antalije, a sad je taj trend već godinama prisutan i u Mersinu. Razloga za to je mnogo, a jedan od njih je zasigurno veoma jednostavna procedura kupovine. Turska vlada je u potpunosti pojednostavila sistem za većinu stranih državljana, izuzev par zemalja koje su u ekonomskim problemima ili u ratnoj zoni. Shodno tome, za kupovinu nekretnine od strane jednog stranca, potreban je samo validan pasoš, koji ne ističe u idućih 6 mjeseci od dana ulaska u Turskoj. Mimo pasoša, nijedan dokument nije potreban za proceduru u opštini.
Koliko traje procedura kupovine?
Trajanje procedure se definitivno razlikuje od grada do grada. Shodno prometu prodaje, turistima i ostalim razlozima, neki gradovi uključe neke tačke koje misle da su potrebne u datom momentu. Ukoliko pričamo o Mersinu, sva procedura može da bude gotova za svega 24 sata, najviše 48 sati. Na koji način? U momentu kada se vi odlučite na kupovinu, potpisujete kupoprodajni ugovor. Sa tim ugovorom se sva ostala procedura riješava u katastru, u opštini. Ono što mnogi kupci koriste, jeste to da daju punomoć u državnom notarskom uredu nekom od agenata. Nakon toga, kupac ide kući, a agenti riješavaju sve ostalo i prate proces u opštini. Pri završetku kupcu se dostavi vlasnički list poštom ili ga preuzme u ofisu te firme.
Da li su vlasnici samo kupci, ili i država?
U zadnje vrijeme kruže razne dezinformacije koje govore o tome da kupac nije vlasnik svog stana, što je definitivno netačno, a što može potvrdit bilo koji advokatski ured. Vlasnik je samo jedan, a može ih biti i više, ukoliko taj kupac to odluči (Supruga, sin, kćerka). Država Turska je sve olakšala kako bi stranci, turisti investirali na razne načine i ostavljale pare u Turskoj. Kao i mogućnost dobijanja boravišne dozvole i državljanstva za investitore u nekretnine.
